Home //\\ Aktuelno Kritike Nagrade Pomogli su nam Studenti u Bg i NS

 
//\\ Barbara Studentu u Zvečanu Studenti u Bg i NS

 

 

 

Dusan Ivanovic I Milos Djordjevic prosli stroge prijemne ispite na fakultetima u Beogradu I Novom sadu

Na ispit za kamermane(televizijske I filmske ) u Beogradu prijavilo se ove godine troje Kragujevcana.Primljen je Dusan Ivanovic(1975),kome je to bio drugi pokusaj.

Svetlost:kako je bilo na ispitu?

Dusan:Naporno.Prijavilo se 70 ljudi,a primili su sestoro.Prvo su nas testirali iz opste kulture.Osvojio sam ubedljivo prvo mesto.Za drugi krug trebalo je doneti deset fotografija od kuce,plus,deset snimaka sa terena u toku ispita.Ja sam spremio jednu vrstu foto price.Prva,srednja I poslednja fotografija predstavljaju pricu,a fotografije izmedju pokazuju sta se desilo u drustvu izmedju dve fotografije.U radu na njima puno su mi pomogli Djordje Milosavljevic,Gordan Matic,moja devojka Suza I njena majka.Sledeci krug bio je intervju.Ove godine su razgovarali sa nama o nekim obicnim stvarima:koji film najvise volis,ko je tvoj omiljeni reditelj…

Svetlost:I koji film najvise volis,kojeg reditelja?

Dusan: Film “Amarkord”, a reditelja,Olivera Stouna…Na kraju ispita imali smo snimanje filma na terenu.Tema je bila –miris,a u studiju – ciscenje prostorije.U tom ,poslednjem krugu,otpao je Ivan Arsic,jos jedan kragujevacki kandidat.

Svetlost: Sta je po tvom misljenju presudilo da polozis prijemni?

Dusan:Ne znam.Znam samo da je za uspeh na ispitu vazna podrska okoline,roditelja,talenat udruzen sa dobro osmisljenim radom I novac potreban za troskove.

Svetlost:Pevas u rok grupi,a igrao si I u jednoj predstavi Dramskog studija Doma omladine?Kako si se posle toga odlucio za profesiju snimatelja?

Dusan: Kada sam poceo da se interesujem za kameru,svidelo mi se sto nisam znao nikoga ko se time bavi.Imao sam apsojutnu slobodu,nije bilo nikoga da me usmerava,sto mi je strasno odgovaralo.Celo moje drustvo se se u to vreme bavilo muzikom,skolom,neki su krenuli da studiraju masinstvo.U pocetku me niko nije ozbiljno shvatio,sem,moram da kazem,Dramskog studija I Slavice Urosevic.Posle sam upoznao ljude koji su mi pomogli sa se jos vise zainteresujem za sve to I spremim prijemni.Tako sam polako shvatio da fotografija I film kao vizuelni mediji nude nevidjene mogucnosti izrazavanja sebe I to je ono osnovno sto me je privuklo.

Svetlost: Ima li veze izmedju kamere I voajerizma?

Dusan:Nisam voajer.Voajeri rade na televiziji.Oni samo gledaju sta drugi rade.Ja volim nesto I da stvorim.Milion ljudi me je posle upisa pitalo zasto si bas to upisao.Hoces kameru,nema veze,sta ti tu treba fakultet I snimaj.Mislim da tu ima I nesto vise.Kamera ima veze sa estetikom.Moj cilj je da se bavim fotografilom na filmu.Samo se na Fakultetu dramskih umetnosti desava nesto sto se meni uopste ne svidja.Posto je to jedino mesto na kome ses ozbiljno izucava fotografija,vecina ljudi koji upisu ovaj fakultet ode u fotografe,prvenstveno modne jer se to najbolje placa,jedan broj ode na televiziju ,a najmanje na film.Retko ko ima cilj da bude stvarno filmski snimatelj,da snima filmove,a ja se nadam da cu upravo to uspeti da postignem.Tako bar mislim sada na pocetku.

Milos Dordjevic (1977)je jedan od retkih srecnika koji je uspeo da upise glumu,na Akademiji umetnosti u Novom Sadu u klasi Petra Banicevica.Posto je primljen istoga dana kada je Jugoslavija pobedila Litvance,kaze da je to bio dan – Djordjevica.

Milos:prosle godine nisam uspeo.Ove godine sam prijemni ispit spremio sasvim sam,sto se pokazalo kao dobro,jer je doslo do nekog mog sazrevanja I glumackog I uopste.Svi mi koji smo ove godine pokusali da upisemo glumu – Suza,Ivana,Bosko,Suncica,Violeta-naterali smo sebe da mislimo svojom glavom,a ne kao prosle godine da Slaja misli za nas,a mi samo da odemo I ispricamo.To je na kraju ispalo dobro.U stvari mislim da smo I Suzana,koja je usla u uzi izbor u Beogradu,I ja dobro prosli na ispitu bas zato sto smo non-stop,godinu dana,mislili samo na ovaj prijemni.Ja nisam imao nikakvu drugu varijantu za studiranje,nisam sebe video ni u cemu drugom.

Svetlost:Kako si reagovao kada si cuo za prijemni?

Milos:Tih sat I po,dok sam cekao rezultate,bili su mi najgori u zivotu.Tacno u cetiri su izneli rezultate,onda je asistent poceo da prica I prica I jedva je dosao do toga da procita ko je primljen.U klasu su uglavnom usli ljudi sa kojima sam najvise kontaktirao I bas sam srecan zbog toga.

Svetlost:Kad si prvi put pomislio da mozes da postanes glumac?

Milos:Posle aplauza na premijeri “Cekaoca”.Mene je u Dramski studio dovela Ivana.Bio sam totalno izgubljen u to vreme.Isao sam u Muzickuy I stalno sam kukao sto moram da vezbam klavir,ali sad mi je to mnogo pomoglo.U Dramskom studiju sam mnogo naucio.Slaja nam je stalno govorila da gluma krece prvo iz mozga,ali dugo to nisam shvatao.Ove godine sam razmisljo o svakoj recenici,svakom pokretu:sta znaci, kako se ulazi u pshologiju lika I totalno sam poludeo na ispitu.Kreveljio sam se,plazio,bacakao,lisio stida koga sam imao prosle godine I uspeo sam.Puno nam je svima pomogao Petar Banicevic.Zauzeo je neki prijateljski stav.Kad je primio klasu,usao je u salu gde smo svi mi sedeli I dok smo ga gledali onako “belo”rekao je:”Sta je ovo,gde je aplauz,gde je bravo majstore.”

Svetlost:Nije ti bas ceo ispit prosao lako…

Milos:Mislis na balet?S obzirom da imao oko dva metra bilo je jako zanimljivo.Za taj ispit morali smo da nabavimo treger majce I meke patike-batetanke.E sad, ja nosim 46.Gde da nadjem 46-baletanke?Najveci broj je bio 38.Uz to,majka,koja je bila samnom,kupi mi treger majcu tesnu kao bodi,u kojoj sam izgledao uzasno.Ceo dan sam proveo trazeci baletanke I morao sam da probam bos.Sutradan mi jedan decko kaze da je kupio baletanke 44 I ja odem I kupim taj broj,ne razmisljajuci da cu u tome morati da igram.Na kraju sam morao da ih isecem napred,pa su mi virili prsti.I onda niko nije mogao pola sata da pocne da igra,jer su se svi smejali mojoj pojavi.

Svetlost:Sta sada mislis o svom uspehu?

Milos:Drago mi je da sam uzvratio svojim roditeljima koji su ulozili ne samo mnogo zivaca nego I novca.Sto sam babama I dedama dao priliku da se hvale po selima.Na kraju,sto sam dokazao nekim ljudima,da imam talenta,iako su mi oni savetovali da se ne zamlacujem.Da, zaista mi je drago sto sam dokazao da talenat.ipak,moze da prodje.

Home ] //\\ ]

Send mail to slajakg@nadlanu.com with questions or comments about this web site.