Kritika – “Svetlost “ mart 2000.g-Odlomak – autor-G.Jocić
“…Predstava KUĆI Dramskog studija  Doma omladine po tekstu Ljudmile Razumovske
U režiji Slavice Urošević,nudi sliku košmarnog sveta- u kome ,osim odraslih,kojih u predstavi nema,stradaju deca.I kada na kraju predstave  Žana zavapi  “Hoću kući,odvedi me kući”,ona se doživljava kao topli dom,utočište,”odakle odbeže svaka muka,žalost I uzdizanje”…Po sopstvenom priznanju ,rediteljka je  napravila predstavu kao reakciju na sve ono  što su mladi ljudi  u Srbiji  pretrpeli,a naročito, kao reagovanje na patnju dece izbeglica,koj asada obijaju tudje pragove sa nadom da će  se vratiti svom toplom domu.
Podmladjena ekipa Dramskog studijadokazala je da ima talenta I za zahtevne dramske uloge.Publika teško uspeva da ostane ravnodušna na  na suptilnu patnju kojom Julka Jovanović igra devojčicu prostitutku,na detinjastist Tanje koja u 15.godini  treba da postane majka(Jovana Mišković),na simpatičnostz kojom Slavica Djordjević igra dete
Prosjaka Fomu,ili na odvratnost koju Borko Vesković izaziva  igrajući ogrubelog Sineta.”

Selektor Uroš Glovacki,glumac,o predstavi “Kući”-Sticajem okolnosti prvi put gledam
Predstavu Slavice Urošević na  matičnoj sceni,u njenoj radionici,studiju,školi.Mora da poredstzave mnogo gube  kada izadju na scene – kutije Domova culture(do sada sam to prenebregavao).”KUĆI”,učinilo mi se ,još bolji je komad,jošžešći,užasniji I do krajnjih
Mogućnosti surovo bespoštedan.Slavica Urošević sve to nadgradjuje I hipetrtrofira,dozirajući nam svoju  neograničenu maštu  u kriminogenoj oblasti mladih odbačenih I najčešće nevino besprizornih.Odakle samo crpe  I otkud joj naviru  nevidjena rediteljska rešenja…Slavica sve sama radi ,u krajnjem siromaštvu,mada se tu negde I preliva.”